To što priča to su ruke

fotografija Tamás Bujnovszky
napisao Alan Kostrenčić

 

Postoje razni arhitekti: dobri arhitekti, loši arhitekti, veliki arhitekti, nervozni arhitekti, arhitekti-šminkeri, samozatajni arhitekti, razvikani arhitekti, ekstrovertirani arhitekti, duhoviti, glasni, domišljati, autoritativni, prgavi, egocentrični arhitekti, slobodoumni, dosadni arhitekti, neshvaćeni arhitekti, prepotentni arhitekti, prosječni arhitekti, pozeri, humanisti, arhitekti tirani, arhitekti hedonisti…


Fotografije, mnogo fotografija. Slijed nepovezanih sekvenci koje ponavljaju jedan te isti motiv, a opet su uvijek iz nova drugačije. Gotovo film, sa sekvencama šizofreno odvojenim jedne od druge. Besmisao koji polako transcedentira u skriveno značenje. Poput dima cigarete, uvijajući se u slijedu nepredvidljivih formi koji naposljetku nestaju u praznini zraka, udaljeni međusobno do bespovratne točke u kojoj se kohezija izgubila i ostaju tek atomi.