Pomorski korijeni Jørna Utzona

napisao Thomas Arvid Jaeger

PDF Download: Klikni ovdje.
 

Jørn Utzon bio je najistaknutiji danski arhitekt u međunarodnim okvirima. Kao i kod svih velikih arhitekata, njegov rad obilježavaju različita gledišta i inspiracije koje je teško opisati u svim aspektima: istodobno vrlo moderan i tradicionalan, lokalan i međunarodan.

 

Mogu se povezati s njegovim ocem, Aageom Utzonom i njegovom bliskošću s morem i jedrenjem tijekom odrastanja u Aalborgu. Jørn Utzon odrastao je pokraj Limfjorda i živio na Novom Zelandu, u sydneyjskom zaljevu, Australiji, na Havajima i Mallorci. Uvijek se naseljavao u blizini obale, po mogućnosti s pogledom na vodu. Svi vole pogled na more, no povezanost Jørna Utzona s morem bila je dublja jer je odrastao u obitelji sa snažnom tradicijom jedrenja, dok mu je otac bio pomorski arhitekt i dizajner brodova.

 

Ako pročitate crticu koju je Jørn Utzon posvetio svojem ocu Aageu Utzonu, a koja je objavljena i u Knjizi o Spidsgatterima[1], uvjerit ćete se u duboku i iskrenu povezanost između oca i sina. Otac mu je bio iznimno dinamična osoba, u potpunosti posvećena svom radu. Bio je središnja figura u uspostavi Spidsgattera kao klase jedriličarskih natjecanja, a taj je brod utjecao na čitavu jednu eru vodenih sportova u Danskoj. Brodovi su se izvozili u nordijske zemlje, Europu i sad. Otac je istodobno obavljao vodeće poslove u brodogradilištima u Aalborgu, kasnije i u Helsingøru, a bio je vođa s jednostavnim i vrlo jasnim stavom.

 

Aage Utzon utjecao je na okolinu i u svojem domu. Kako bismo razumjeli jedinstveni pristup Jørna Utzona prema arhitekturi, važno je smjestiti je u kontekst očevih uvjerenja, njegova dizajna brodova i jedinstvenog pristupa dizajnu i estetici. Uz takvu pozadinu lako je shvatiti kako je stav ovoga čovjeka prema prirodi i dizajnu brodova stvorio plodno tlo za arhitekturu njegova sina. Jørn Utzon u jednom je osobnom intervjuu očeve vještine objasnio na sljedeći način: Bio je stručnjak. Usmjerio se na vrlo malo stvari i intenzivno ih razvijao[2].

 

Aage Utzon završio je školovanje za brodograditelja 1905., a nakon toga studirao je brodogradnju u Newcastleu. Dugo je radio kao voditelj remonta u brodogradilištu u Aalborgu, baveći se konstrukcijom broda na različite načine i u različite svrhe. Dizajn broda i brodogradnja uvelike su usmjereni prema korisniku. Brod je alat za zaradu. Iznimno su važni funkcionalnost i razumna rješenja u optimizaciji broda u odnosu na čvrstoću, sposobnost za plovidbu, uporabu i svakodnevno trošenje. Kad gradite brod, sve se izrađuje kako bi uz minimalnu potrošnju materijala izdržao iznimna opterećenja, udare vjetra i vremenske prilike na moru.

 

Brodogradnja nije samo praktična stvar; za mnoge je strast, ukorijenjena u divljenju ljepoti trupa i jedinstvenom odnosu oblika, dizajna, brzine i otpornosti. Tako je bilo i za Aagea pa je, stoga, u slobodno vrijeme počeo crtati jedrilice.

 

Dizajn broda i optimizacija forme

 

Jørn Utzon odrastao je u kreativnom okruženju. Jedrenje i regate u to su vrijeme postale sport i hobi pa je nastala potreba za jahtama za kružna putovanja i utrke.

 

Aage Utzon u brodogradnji je otkrio važnost jedrenja kao zdrave i izazovne igre za mlade i stare. Bio je vrlo aktivan u jedriličarskom klubu u Aalborgu, kojemu je upravo on priskrbio novu klupsku zgradu – napušteno spremište za parobrode.

 

Zbog svoje ljubavi prema lovu, šetnjama prirodom i jedrenju, uključio se u Udruženje morskih izviđača u Aalborgu. I njegova su se dva sina, naravno, pridružila – Jørn kad mu je bilo 8 godina. Međutim, dječaci su se požalili da morski izviđači imaju jadne brodove. Aage je, dakako, prihvatio taj izazov i 1929. godine dizajnirao brodicu Aalborg u duhu Sjaegtea, kako tradicionalni danski ribarski brodić nazivaju u Limfjordu. Sjaegte je jednostavan brodić koji se stoljećima upotrebljava za priobalno ribarstvo, prijevoz i peljarske potrebe. Riječ je bila o Spidgatterima preklopne građe i oštre krme, s jednostavnim oputama i pravokutnim flokom bez deblenjaka (buma), sigurnima i jednostavnima za rukovanje. Taj je brod razvijen u brodicu morskih izviđača Aalborga. Pronašao je sponzora i besplatno ustupio nacrte, a na kraju je sagrađeno oko 600 do 700 takvih čamaca. Na taj je način doprinio programu za mlade, što je bilo u skladu s njegovim osobnim vrijednostima i stavovima.

 

Aage Utzon bio je itekako svjestan tradicije, a Spidsgatter je bio ključna točka njegove velike produkcije – bio je i beskompromisni perfekcionist te je osobno nadzirao svaku gradnju svih svojih projekata. Nije htio riskirati da brod bude načinjen drugačije nego što je on zamislio. Jørn Utzon pratio je oca u posjetima lokalnim brodograditeljima koji su primili narudžbe za gradnju njegovih brodova. U to je vrijeme brodogradnja bila zanat za proizvodnju brodova za utrke prema željama naručitelja.

 

Aage bi uvijek isporučio vrlo detaljne crteže. Crtežima rebara i nosača u velikom mjerilu – baš kao i Jørn kasnije – odlučivao je o estetici i pitanjima konstrukcije. Preciznost kojom su rebra nacrtana određuje oblik broda nakon obloge daskama. Rebra se postavljaju prema preciznom sustavu, na jednakim udaljenostima, no presjek se postupno mijenja od pramca prema krmi. Oblik se mijenja korak po korak mijenom istoga elementa – poput biljke ili kostura. Iako je trup drvenog Spidsgattera izvana gladak i dvostruko zaobljen, okvirna struktura vidi se iznutra. Sklad oblika i dizajna jedinstven je i podložan strogom redu i neumoljivoj logici.

 

Jørn je očev postupak dizajna opisao na sljedeći način: U radu nikad nije oklijevao, znao je što želi... Govorio je da je izgradnja broda umjetnost u kojoj se možeš služiti intuicijom[3]. Nije to mogao više pojednostaviti, i upravo su zato njegovi brodovi iz tog razdoblja najelegantniji – zato što je sve povezano s temeljnom formom. Kad gradiš brodove za natjecanja, stvari se dovode do krajnje granice[4]. Sličan stav krije se u poznatoj Jørnovoj izjavi: Volim biti na rubu mogućega.

 

Ideal ljepote trupa broda u mnogočemu je stroži od ideala ljepote zgrade, jer nastaje kao cjelovita i optimalna fuzija kojoj se ništa ne može ni dodati niti oduzeti, a da krajnji rezultat ne pati. Brod je savršena ljepota tijela i optimalan stroj – poput konja u galopu, ptica i sportskog automobila. Stoga je radost dizajniranja broda često puna strasti. Osjeti se da je Utzona u arhitekturi uvijek pratila ta strast za idealom zakrivljene organske ljepote.

 

Izraziti interes Jørna Utzona za razvoj aditivne arhitekture, koja je istodobno utemeljena na razumnom i preciznom ponavljanju pojedinačnih elemenata spojenih u organsku cjelinu, odraz je dvojnosti aditivnog sustava pomno definiranih rebara i organskog trupa broda.

 

Promatranje i optimizacija prirode

 

Aage je imao dobro razvijenu sposobnost promatranja i optimiziranja. Možda je upravo život lovca razvio kod njega vještine pomnog promatranja. Jørn Utzon kasnije se prisjetio kako je otac često ležao na trbuhu na palubi svojih brodova kad bi bili na moru te naginjao glavu s boka broda, promatrajući kako struje oplahnjuju trup. Jørn kaže da je kapetan mjesne luke, s kojim je otac plovio, to neobično ponašanje komentirao riječima: Eto, Aage opet povraća.

 

Aage Utzon optimizaciji se posebno posvetio promatrajući strujanje vode uz trup, što je bilo ključno za brzinu broda i značajke jedrenja. Svaki je sljedeći brod mogao uvijek biti malo bolji. Promatranje, eksperimentiranje i poboljšavanje bili su dio Jørnova odgoja[5].

 

Na moru ste uvijek podložni prirodi. Ona vam izoštrava pozornost, poboljšava sposobnost čitanja znakova s neba i s mora – na moru samo o tome trebate razmišljati. To se u potpunosti uklopilo u odgoj i životnu filozofiju Aagea Utzona, a interes Jørna Utzona za oblake i nebesko svjetlo pretvorio se u životnu strast koja se ogleda u gotovo svim njegovim građevinama.

 

Tijekom višegodišnjeg iskustva u dizajnu brodova, Aage je razvio vlastitu metodu koja je uglavnom bila utemeljena na kreativnom promatranju prirode. Među istaknutim značajkama koje je unio u Spidsgatter jest i široki okrugli pramac na koji ga je nadahnulo promatranje plivanja pataka. Jørn je naslijedio sposobnost traganja za rješenjima složenih dizajnerskih problema uporabom mašte i eksperimentiranjem. Dok je razmišljao o akustici Sydneyjske opere, kap po kap ulijevao je vodu u Aaltovu vazu kako bi simulirao odraz zvučnih valova u konkavnoj i konveksnoj formi. Taj se jednostavni pokus pretvorio u veličanstven koncept dizajna unutarnje akustike.

 

Tradicija i novi dizajn

 

Referentna točka Aagea Utzona bila je danska tradicija Spidsgattera, a velika mu je želja bila razviti posebnu dansku jahtu. U danskom časopisu za jedrenje, 1932., napisao je: Spidsgatter je najstarija vrsta broda koja kod nas postoji, a seže čak do vremena Vikinga[6]. Razumljivo je što je Aageu Utzonu oko zapelo baš za Spidsgatter – brod je bio siguran, prostran i iznimno stabilan, a to je jamčila njegova dugogodišnja uporaba u ribarske i peljarske svrhe. Njegova je filozofija brodskog dizajna bila jasna: brod mora biti jednostavan i funkcionalan, bez suvišnih ukrasa, ali lijepih linija i s pomnom i vještom izradom svakog detalja. Ta je filozofija projektiranja bila prisutna u svim radovima njegova sina, a kad se istodobno udruži s njegovim neobičnim osjećajem za racionalan sustav i poetsku formu, jasno nam je zašto se arhitektura Jørna Utzona razlikuje od većine suvremene arhitekture. Utzonove su zgrade jednostavne i poetske jer je uvijek tragao za vidljivom konstrukcijom koja se može doživjeti unutar prostora te koja objašnjava arhitekturu i opisuje prostor i njegove dimenzije. Njegova kuća u Mallorci, naprimjer, predstavlja daljnji razvoj tradicionalnih tehnika lokalne gradnje, sa zidovima od lokalnog kamena i ciglenim lukovima nošenim betonskim nosačima.

 

Oblike i materijale uvijek je iskorištavao za stvaranje arhitektonsko-konstrukcijske sinteze. Jedan je od rijetkih arhitekata koji su s inovacijom pristupali posebnom oblikovanju potpornih struktura građevina.

 

Njegov odnos prema složenoj povezanosti forme i strukture dvostruko zaobljenog oblika i presjeka i blage zakrivljenosti površina razvijen je u odnosu na razmjere broda, čak i prije studija u Kopenhagenu. S krivuljarom je bio podjednako upoznat kao s trokutnim i običnim ravnalom jer je otac svoja ravnala držao u jednoj posebnoj kutiji u studiju. Jørnu Utzonu bilo je prirodno služiti se blagim organskim zaobljenim formama i za razliku od većine arhitekata, taj oblik nije smatrao problematičnim ili geometrijski zastrašujućim.

 

Svoje zadnje djelo Jørn Utzon razvio je u suradnji sa sinom Kimom. Centar Utzon u Aalborgu svečano je otvoren prije njegove smrti i s velikim je interesom pratio gradnju zgrade i njezine obrazovne sadržaje. Kad nije mogao putovati u Helsingør, unutrašnjost su mu telefonski opisivali, a on je s velikim zanimanjem postavljao pitanja o prostoru i detaljima. Odabrao je i brod koji je ondje izložen. Bio je to očev posljednji i najbrži Spidsgatter: Naval od 30 kvadrata zvan Sisu[7]. Jørn Utzon radije bi da je brod izgrađen iznova kako bi studenti mogli pratiti postupak, no to nije bilo financijski ostvarivo pa je pronađen dobro očuvan primjerak.

 

Spidsgatter s jedrima nalazi se u zgradi zakrivljena krova visokoj 18 metara. Brod je simbol bliskog duhovnog odnosa oca i sina te važan doprinos razumijevanju pomorskih korijena Jørna Utzona.



[1] Bent Aare, ur.: Bogen om spidsgatteren, 1983.

[2] Telefonski razgovor s Jørnom Utzonom 2007.

[3] Bogen om spidsgatteren, str. 102.

[4] Bogen om spidsgatteren, str. 106.

[5] Ganske: Arhitektura Jørna Utzona uvijek je bila duboko povezana s mjesnim tradicijama.

[6] Dansk sejlerblad br. 10, ožujak 1932.

[7] Potporne stupove ispod palube Sydneyjske opere također krasi naziv Sisu, što na finskom znači snaga.