Bečki Donaukanal izvorno je bio jedan od brojnih tokova Dunava koji su meandrirali poljanama. Nakon regulacije rijeke i uspostavljanja njene plovnosti 1860-tih godina postao je vodeni tok, sada pod nazivom "Kanal" dijelom grada 19. stoljeća, pogodan za provođenje slobodnog vremena na plutajućim riječnim kupalištima. Ovo područje obilježila su zlodjela nacionalsocijalista u susjednim židovskim gradskim četvrtima, potom borbe oko povlačenja tijekom posljednjih dana Drugoga svjetskog rata, nakon rata obnova u smislu pogodnosti za automobilski promet. No, još do danas Dunavski kanal također karakterizira trasa gradske željeznice koju je projektirao Otto Wagner, a sada služi kao linija podzemne željeznice. Do 1990-tih godina ovaj ambijent nije bio naročito privlačan, čemu su dodatno pridonosili štropot vlakova i blijeda, slaba rasvjeta. Pojavljivanje pankerskog kluba nezavisne scene Flex te ponešto pomodnijeg Summer Stagea na Kanalu označilo je početak razvoja u gastronomskom, a onda i sve više u arhitektonskom smislu, što je sada kulminiralo izgradnjom pristaništa za Twin City Liner.