Jahala je na mazgi u širokoj suknji. Noge su joj visjele postrance, blijede, lagano smrežurane, kao izvučene iz vode. Između palčane kosti i pete prepoznatljiva je izduljena bora koja ponekad, posebice u samrtnika oblivenih hladnim znojem, već i sama po sebi može izazvati samilost, ovlažiti nam oči kao da gledamo drago lice kojem je tuga oduzela izražaj, a ne tek boso stopalo u koje je život hodom upisao utor. Šareni tuljac s okruglom kićankom na vrhu, visoko, šiljasto pokrivalo za glavu, za koje bismo danas rekli da je u obliku preokrenuta korneta, umjesto kugle sladoleda pritiskalo je obrijanu žensku glavu. Vršak te neobične kape zabio se u neumoljivo plavetnilo španjolskog neba da bi pomoću žarkih boja, koje nisu bile nabacane tek tako, nego su, štoviše, tvorile neko znakovito šarenilo, prizivao što veći broj ljudi.