Razgovarali u Beču 20. Ožujka 2013.

ORIS: Beč kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina bio je važno mjesto poslijeratne avangarde. Literati Wiener Gruppe radikalizirali su jezik, dok je na tjelesnost vezana umjetnost Bečkih akcionista (Wiener Aktionisten) dosezala, a ponekad i prelazila granice egzistencije. U toj gustoj atmosferi razvilo se krajem šezdesetih godina više mladih, avangardnih arhitektonskih grupa, na primjer Haus-Rucker, COOP-HIMMELBLAU, Missing Link, Zünd-up, Salz der Erde. Do danas je, međutim, preživjela samo grupa COOP-HIMMELBLAU, koja je u velikoj mjeri zadržala svoje prvotne zasade, ali pokazuje i vitalnost stalno se obnavljajući. Da li je to možda zbog toga što su vaše zasade već od početka bile egzistencijalne?

Prix: Mislim da za to postoje dva razloga. To je postojani optimizam, kog izražava i samo naše ime, i ekspandirajući životni osjećaj koji još uvijek imamo. Druga važna stvar je da smo Beč napustili već vrlo rano. I to je, između ostalih, razlog što još postojimo; jer Beč svoje pronalazače ubija ili ih protjeruje.