Intervju: Robert E. Somol

autor Robert E. Somol
razgovarale Veronika Schmid, Urša Vrhunc

 

ORIS: Krenemo li od opisa datascapea Barta Lootsme[1], odnosno od vitalističkoga tumačenja arhitekture Sanforda Kwintera[2] kao organona, čini se da u suvremenoj arhitekturi postoje dva pristupa od kojih je jedan usmjeren više na izvanjski, na pristup prema uvjetima okoline i polja, dok je drugi pristup okrenut prema unutra, prema biološkom i organskom. Pitanje je, međutim, mogu li jedan bez drugoga? Nadopunjuju li se ti pristupi ili se međusobno isključuju ako, na primjer, usporedite djelo Grega Lynna i Stana Allena?

 

Somol: Ako se govori o djelovanju "izvana prema unutra" (sile polja) odnosno "iznutra prema van" (unutarnji “organicisti”), tada mi se čini da zagovarači i jednoga i drugog pristupa moraju priznati da ni jedno od ta dva djelovanja nije isključivo. Greg smatra da su okoliš i vanjski čimbenici jednako važni kao i unutrašnji, ako ne i važniji. S druge strane, nizozemska škola smatra da su unutrašnji uvjeti jednako važni kao i vanjski. Premda se razlikuju u usmjerenju, zanimljivo je da oba pristupa slijede istu logiku sila ( i tehniku dijagrama u arhitekturi[3]).

 

 


[1] Bart Lootsma je Datascapes opisao kao vizualne prikaze svih mjerljivih sila koje mogu utjecati ili čak odrediti i provjeravati rad arhitekta. "Oni zapravo generiraju sisteme koji se doimlju bliski nečemu što možemo nazvati arhitektonskim projektom. Takvi kakvi jesu imaju vlastiti estetski šarm." Radi se o slici arhitekture koja je odjednom postala znanstvena.

[2] Za Sanforda Kwintera arhitektura je prestala biti ustaljeni kult predmeta ve} postaje organon, sustav istraživanja, invencije i tehnike koji proizvodi nevjerojatno ružna, nova, elegantna i naivna djela. Ipak ti su pridjevi tek uvjetni, jer se ne radi o arhitektonskim djelima, ve} o eksperimentima iz logike, istraživanja i mogu}nosti dizajna.

[3] ANY 23: Diagram Work. Članke su napisali R:E.Somol, Stan Allen, Manuel de Landa, Andrew Benjamin, Brian Massumi i drugi.