Napokon se ne bavimo samo problematikom ekspanzije gradova, novim zgradama koje zauzimaju teritorij, širenjem urbanih cjelina koje ugrožavaju ruralna područja ili pak velikim trgovačkim centrima koji odvlače pozornost građana u tobožnja nova središta.

Na talijanskoj obali srednjeg Jadrana jasno su vidljivi ovi znakovi: paralelni pojasevi infrastrukture, kuća i brežuljaka koji prate liniju mora jednolično se protežući od sjevera prema jugu. Iz vlaka se primjećuju konstrukcije iz dječje igre (Silvia Ballestra, Iguanin rođendan, Milano, 1991.), a između kuća rijetko se pojavljuju znakovi obnove javnog prostora, pokazujući što suvremenim stanovnicima znači biti na otvorenom, onim stanovnicima koji žive u komfornim kućama, opremljenim svim rekvizitima Le Corbusierovog “stroja za stanovanje”, što će uskoro postati telematski s plazma-ekranima.