Zašto sam to učinio? Zašto želim o tome govoriti? Pisati? Muči li me to? Je li to bila greška? Moja? Njena? Da li se to moglo drugačije završiti? Što bi se dogodilo da nisam otišao u ribolov? Da nije bilo nevrijeme? Da nisam bio ljut? Da mi je otvorila vrata i dočekala me onako promrzlog i umornog? Što bi se dogodilo da nisam, igrom slučaja, imao kod sebe drugi ključ od ulaznih vrata? Možda nešto gore? Ili bolje? Kako bi to bolje izgledalo, kad je i ovako naš zajednički život gubio svaki smisao? Da li bi se, možda, iz sažaljenja prema mojoj nesreći, upustila u petstoto po redu spašavanje naših odnosa? Da li bismo se bili rastali nakon toga, da li bismo napokon shvatili da srljamo prema samouništenju?