Kuća Periskop trebala je biti sagrađena na zemlji mog djeda Luje Jakića, pored kuće koju je on sebi sazidao 1922. godine vrativši se prvi put “iz svita”, u kojem je teško radeći proveo 35 godina.

Vratio se 1947., kupio 150 stabala maslina i nekoliko raštrkanih vinograda, pa se posvetio onome za čime je žudio cijeli život: teškom radu na vlastitoj zemlji.

Sjedeći ispred kuće, na pola puta između mora i vrhova Biokova, mogao je vidjeti splitske višekatnice, ali ne i Marjan jer ga zaklanja Brač, Vidovu goru i hrbat Zlatnog rata, prolaz na otvoreno more Hvarskim kanalom, zatim u cijeloj dužini ispruženu kralježnicu Hvara, iznad nje vrhove Korčule, južno “pilu naopako” Pelješca. Iza leđa bila mu je planina po čijim su strmim južnim padinama Drašnice, Podgora, Tučepi i Makarska razmješteni kao sunčevi kolektori kako bi zimi što učinkovitije upijali toplinu sunca u zidove kuća i u kosti stanovnika.