...Dakako, riječ je ipak o fotografiji, mediju koji je doduše odvijek imao neku tajnu vezu s nadrealnim, ali koju se ipak vrednuje estetskim mjerilima sukladno njenim vlastitim parametrima unutar estetičkog univerzuma, a ne mjerilima nadrealne poetike i filozofije. Može se reći da je veza (i s H. Nitschem) ne samo tajna, već i tangencijalna, jer Klaričina začudnost nije u nadrealnom nego u njegovom umijeću pretvaranja fizike svjetlosne energije u metafiziku energetskog naboja fotografske slike. Uostalom, komponenta nadrealnog u poetici stvaranja prepoznata je i ugrađena u estetiku vizualnih umjetnosti mnogo poslije izuma i primjene novog medija u stvaranju fotografskih slika. Paradoksalno je međutim da je fotografija mnogo prije nadrealizma kakvog se zna iz 20. stoljeća, bila nadrealna, jer je bila potpuno izvan pameti čak i mudrih glava 19. stoljeća poput Baudelaira, koji se – usput budi rečeno – ipak dao uslikati za uspomenu.