Napraviti sliku kaleidoskopa, zapisao je William H. Fox Talbot 18. veljače 1839. godine. I tako je nakon snimanja školjki i lišća, Talbotu, jednom od izumitelja fotografije, pala na um i igračka. A igračka, uostalom kao i sve igračke, nije lišena semantičkih slojeva.

U ovom se slučaju radi o beskonačnim odrazima Istoga u povezanim zrcalima. To Isto ujedno je i beskonačno promjenljivo u vremenu, ovisno o najsitnijem slučajnom ili namjernom pomaku. A sve se zbiva u mračnom valjku na čijem je dnu mutno staklo.

Bitni elementi te igračke su zrcala postavljena u kontinuitetu i šareni komadići stakla, porculana ili papirići. Dakle, ono što mi vidimo isti su elementi na istom mjestu u različitim prostornim odnosima s obzirom na pokret i trenutak. A harmoniju slike stvara ponavljanje kompozicija i različita usmjerenja odslika – koji se ponavljaju kao odslik prvog odslika u drugi, odslik drugog odslika u treći, a mogući su, naravno, i daljnji stupnjevi odraženih odraza – izazov za krajnje sofisticiranje platonovske ljestvice stvarnosti.