Knjižnica je prostor koji skuplja i koncentrira znanje, dakle per se na unutra okrenut prostor, a ujedno prostor iz kojeg se granaju putevi znanja. Knjižnica nije trezor u kojem bi se čuvale tajne, ona je tajna sama, a otkrivanje njene slojevitosti svakome je dostupno.

Knjižnica je prostor duha, koji uhvacen u knjigu čeka oslobađanje.

Knjižnica je, dakle, slobodan prostor.

Knjiga je ladica u koju su spremljene stvari koje su nam povremeno potrebne. Knjižnica je prema tome i ormar s nebrojenim pretincima i – što nije najmanje važno – knjižnica je ormar u kojem i sami živimo.

U zatvorenom nas ormaru muči klaustrofobija.

Otvoreni ormar dopušta da u nj uđemo i iz njega izađemo, da u njemu jesmo ili nismo.

Knjižnica prije svega znači knjigu.

Biti s knjigom znači biti sam sa sobom.

Knjižnica je dakle otvoreni prostor, u kojem zatvorenost, izolaciju, usredotočenost i koncen­traciju trebamo tražiti u nama samima.