napisao Pavao Pavličić

 

Ovaj kratki zapis ima svrhu da potakne proučavanje života i djela hrvatskoga slikara Đure Topolovca (1946.-1990.). Nisam dovoljno stručan da bih mogao suditi je li Topolovac bio sjajan slikar, ili osrednji, ili čak i loš; znam samo da sam njegovo slikarstvo volio, možda i zato što smo bili zemljaci i prijatelji. I znam da bi njegov slučaj mogao poslužiti kao dokaz onome tko vjeruje u umjetnost, onome tko vjeruje u sudbinu, i onome tko vjeruje u vezu umjetnosti i sudbine.

 

Jer, to dvoje bilo je kod Đure Topolovca na izrazit način povezano. To se nije znalo oduvijek, nego je postalo jasno istom potkraj njegova života. Zato ni ovdje neću duljiti sa slikarovom biografijom. Reći ću tek toliko da se rodio u Iloku, da je u Zagrebu završio likovnu akademiju, da je u više navrata boravio u Parizu i u Italiji i da je izlagao – što samostalno što skupno – u dvadesetak navrata. Nije bio slavan. Niti je bio miljenik kritike, niti se publika otimala oko njegovih slika.