Šetajući šetnicom uz plitvičke hotele na Velikoj Poljani, nemoguće je ne primijetiti, ali i ostati ravnodušan na dva objekta u neposrednom susjedstvu koja odskaču svojom pojavnošću i intrigiraju vizurama kojima se otvaraju i prikazuju šetačima. Riječ je o restoranu Kozjak, arhitekta Zdenka Strižića i hotelu Plitvice, arhitekta Marijana Haberlea. Priča o izgradnji ovih objekata seže u sredinu 20. stoljeća, u godine neposredno nakon Drugog svjetskog rata. U zamahu poslijeratne obnove, izgradnja na Plitvičkim jezerima okuplja ponajbolje protagoniste arhitektonske poslijeratne scene, bilo u stručnim komisijama poput one za izgradnju turističkih objekata koja je mijenjajući članove djelovala otprilike jednu petoljetku, bilo na izradi studija, projektiranju ili izgradnji.