Između znati živjeti i znati kako treba živjeti, 

nepremostivi je jaz.

Brod nije ni kuća ni grob, već potreba za samoćom i tišinom. Zauvijek, za veliko prostranstvo i u malom – brod je oprostoreni užitak. Razloge za doslovnu i stalnu plovidbu nalazim sasvim razumljivo u egzistencijalnoj potrebi pomoraca i ribara: Navigare necesse est, vivere non est necesse. Nautičarima i sportašima ploviti povremeno znači biti u mogućnosti, imati avanturističkog duha i dovoljno vremena. Sanjati, pak, o svome brodu i plovidbi zbog jasnih nam ograda znači najčešće održavati stalnu čežnju i kondiciju imaginacije. Pokušavam pronaći vezu i interes arhitekata i brodova. Smisliti vlastiti brod podrazumijeva oblikovati temu i sredstvo u kojima nezgrapnosti definitivno nema mjesta. Riječ je o elementarnoj kreativnoj provokaciji i personifikaciji, o profiliranju gdje se sve svodi na individualno: od pristupa pa do stava, od etike do estetike, od bitnog do bitnijeg, od višeg i većeg prema redukciji. Područje dizajna, funkcije... elitni zadatak za oblikovatelja i graditelja.