Luka Valparaíso, obavezna postaja trgovačkih mornarica prije otvaranja Panamskog kanala, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća svjedočila je ubrzanom materijalnom procvatu i bogaćenju svojih stanovnika, a time posljedično i konstrukciji novog modela grada. Izgradnje značajnih zgrada s pročeljima ukrašenim ornamentikom kao i konsolidacija javnih prostora mijenjali su lice grada i transformirali mjerilo urbaniteta od onog koje je vrijedilo u lokalnim i nacionalnim okvirima do posve drugačijeg pola vrijednosti: statusa internacionalno bitne luke. Lučki život stimulirao je osebujnu raznolikost u kojoj se pristajanje velikih brodova simbiotski stapalo s načinom života prosperitetne buržoazije, zanatstvom i industrijom.