Ima nešto fascinantno u radu arhitekata Lacaton & Vassal. Neovisno o kakvom je programu, lokaciji i uvjetima projekta riječ, svaki njihov projekt odlikuje se paletom neobičnih materijala poput staklenika, polikarbonantnih ploča ili valovitih aluminijskih ploča. I svaki nas put iznenade inteligencijom i jasnoćom projekta koji je koliko funkcionalan toliko arhitektonski. U svome su novome projektu polivalentnog kulturnog centra smještenog u parku u predgrađu grada Lillea ponovno demonstrirali svoju sposobnost suočavanja s izazovima (jedan od njih bio je i sklanjanje čitave građevine ispod zemlje, čime su samo dvije fasade ostale otvorene prema vanjskom prostoru). Spomenuti je projekt još jedan u nizu primjera uspješnog spoja funkcionalnosti i arhitektonske prozračnosti. Dvije duge fasade sastavljene su od uskih staklenika, izgrađenih Od ETFE membrana, iza kojih se pod biljnim pokrovom širi prostor jedinstven po svojoj fleksibilnosti, raznolikosti programa i aktivnostima koje se ondje mogu istovremeno odvijati. Tako se ondje mogu održavati simfonijski koncerti i svadbeni prijemi, a već idući dan čitav se prostor može prenamijeniti za potrebe turnira u koturaljkanju. Le Grand Sud, kako još nazivaju ovaj specifičan javni prostor koji objedinjuje kulturne i društvene aktivnosti, vrlo je brzo nakon otvorenja postao važna referenca za polivalentne građevine: redovito ga posjećuju arhitekti (kao što su to nedavno učinili arhitekti studija Diller Scofidio + Renfro) i stručnjaci kojima je zadatak osmišljavanje sličnih građevina. Dobiveni rezultat postignut je bez arhitektonskog u Tour de force. Konstrukciju unutrašnjeg prostora čini sustav betonskih greda, pomičnih zidova i teleskopskih tribina. Izvana Le Grand Sud snažno je prezentan sa svojim dugim fasadama, ali se istovremeno s lakoćom uklapa u krajolik i ostvaruje suptilan dijalog s parkom.