Je li moguće stvoriti arhitekturu na rubu grada, a da ona ne postane marginalna? Ako je rub grada stvarna crta u prostoru, koja je definirana onim ispred i onim iza nje, je li moguće da zbog prepoznate kvalitete onog iza, ono ispred preskoči stvarnu crtu u prostoru?

Ako se arhitektura stvori na rubu grada, hoće li je sredina prepoznati i dopustiti da svojom arhitektoničnošću doprinese kvaliteti te sredine? Ili postoji mogućnost da ju sredina zbog njene evidentne različitosti, ne preispitujući njenu arhitektoničnost, odbaci i učini marginalnijom od margine na kojoj se stvorila?