Mojim razmišljanjima o Orisu, svim njegovim organizacijskim i prezentacijskim oblicima, o njegovoj ulozi i značenju, prethode razmatranja o odnosu Austrije prema Hrvatskoj i prema bivšoj Jugoslaviji. Pri tome bih izostavio naraciju o Austro-Ugarskoj Monarhiji i razdoblju nacionalsocijalizma, no ne posve. Naime, utemeljiteljsko doba i razdoblje oko mijene 19. i 20. stoljeća ostavilo je na gotovo cijelom Balkanu – pri čemu katoličke zemlje Slovenija i Hrvatska nikada nisu smatrale da mu pripadaju – zajedničke urbanističke i arhitektonske tragove. Do danas se jedan Bečanin ili Austrijanac osjeća u urbanističkoj i morfološkoj supstanci Zagreba više kod kuće negoli u Münchenu. Beč je uvijek imao kontakte i s bivšom Jugoslavijom; Plečnik i Fabiani povezivali su nas sa Slovenijom, ali u percepciji je i Hrvatska uvijek bila prisutna.