Generacija pod Južnim križem

napisao Marko Pogačar

 
Janis je ime dobila po Janis Joplin. Otac joj i danas, svakog vikenda, svira blues gaže u barovima četvrti Las Mercedes i La Castellana, gdje se noću još može zateći nešto stranaca. Preko tjedna radi u tvornici kablova, a kad se vrati, nakon dva sata probijanja opasnim prigradskim cestama, preumoran je; prsti mu se grče toliko da na gitaru niti ne pomišlja. Janis je, kao tinejdžerka, ponekad pjevala prateće vokale, dok se brod nije nagnuo toliko da je s palube počelo kliziti sve, i mlade djevojke. Dobila je zabranu izlaska noću, i to je bio kraj njezine karijere s Los Caimanes Voladoresima. Kuća, doduše, nije bila mnogo sigurnije mjesto. Obitelj živi u Petareu, jednom od najvećih svjetskih slumova, s populacijom približno ravnoj crnogorskoj. Oni, u neku ruku, pripadaju elitnim stanarima četvrti, jedne od najrizičnijih uopće; čvrste kraste od cigle, lima i najlona koja okiva bokove grada. To podrazumijeva da je bar jedan član obitelji stalno zaposlen, da u kući imaju struju (kada je ima) i tekuću vodu (kada odluči teći), a Janis je uspjela studirati na državnom univerzitetu. Anglistica je, susreli smo se u slijepoj pjezi jezika; od prevoditeljice je postala prijateljica.