Sajamske priredbe i velike izložbe su u povijesti uvijek bile prigode za realizaciju velikih arhitektonskih projekata te izazovi za arhitekte i inženjere, jer su obično kod takvih prestižnih arhitektonskih zadaća imali veće mogućnosti za propitivanje novih konstrukcija, tehnologija i materijala. To naročito vrijedi za razdoblje nakon druge polovine 19. stoljeća, kada se počelo s organiziranjem velikih industrijskih izložbi i sajmova. Nakon prvih pretežno nacionalnih izložbi (npr. Prva izložba industrijskih proizvoda francuske industrije u Parizu) organizirana je u Londonu Prva svjetska izložba, za koju je po planovima inženjera Josepha Paxtona izgrađena čuvena Kristalna palača, monumentalna zgrada od željeza i stakla, koja je postala uzorom nizu kasnije izgrađenih izložbenih palača. Kompleks Gospodarskog razstavišča spada također u tu vrstu arhitekture, iako dakako nije imao takav međunarodni značaj. Brzi poratni razvoj gospodarstva i želja za gospodarskom suradnjom sa inozemstvom bili su poticaji izgradnji velesajamskih kompleksa po čitavoj Jugoslaviji. Pedesetih godina su osim ljubljanskog Gospodarskog razstavišča izgrađeni sajamski kompleksi u Zagrebu, Beogradu, Skopju, Leskovcu i Novom Sadu.