Nevidljiva gradska luka

Napisala Snežana Ristić

 

Silueta Beograda najlepša je sa novobeogradske strane. U prvom planu je horizontala rečne obale, levo je Kalemegdan sa tvrđavom, u sredini uzvisina kojom dominira toranj Saborne crkve. Kada se upoređuju slike i fotografije te panorame iz različitih perioda, promene su naizgled minimalne. Pristanište na Savi dugo je bilo zanemareno, a devedesetih godina prošlog veka putnički rečni saobraćaj skoro da nije ni postojao. Od političkih promena početkom milenijuma kao da odjednom svi pokušavaju da nadoknade propušteno. Luka opet počinje da prihvata turističke brodove koji krstare evropskim rekama. Sve ih više svraća u Beograd, bar na jedan dan, i sve češće se boravak u Beogradu produžava za još nekoliko dana. Novi međunarodni pristan bio je neophodan. Raspisan je konkurs na kojem je pobedio tandem Aleksandru Vuja i Milan Đurić. Ubrzo su izveli svoj racionalan, skroman i funkcionalan projekat. 

Pristan skoro da je neprimetan na samoj obali. Arhitekti su iskoristili visinsku razliku od nekoliko metara između površine vode i izgrađene obale i tu sakrili objekat, postavljajući ga na pontone tako da prati horizontalu reke i ni na koji način ne remeti prepoznatljivu panoramu Beograda. Platforma pluta u nivou donje brodske palube, tako da sa obale ništa ne smeta pogledu na brodove privezane paralelno u nekoliko redova prema sredini reke.