Imaginacija i kolizija elemenata arhitekture u fotomontažama Tanje Deman

fotografija Tanja Deman
napisala Branka Benčić

 

Od svih vizualnih medija fotografija je oduvijek bila sredstvo najvjernijeg predočavanja stvarnosti, a taj je izraz bio dokument. Kao slika izvučena iz toka vremena i trodimenzionalnog prostora kreira paralelan, dupliciran svijet –  zaustavljenu, kadriranu i uokvirenu sliku.  Baudrillard podsjeća na nastranost odnosa između slike i njezinog referenta, pretpostavljeno stvarnoga, na virtualnu i ireverzibilnu zbrku polja slike i polja stvarnosti čije načelo sve manje razumijemo.  Suvremene nedoumice pokazuje rečenica iz J. G. Ballardovog uvoda u roman Sudar/Crash: 'Mi već živimo u svijetu u kojem vladaju fikcije svake vrste", tvrdi  Nadežda Čačinović.  U dijalektičkom odnosu između stvarnog i slike, već je prevladala slika i nametnula svoju logiku. "Slika nije zanimljiva po svojoj ulozi odraza, po reprezentativnoj formi, nego kad počinje kontaminirati stvarno i modelirati ga, kad se prilagođava stvarnosti da bi je bolje izobličila, kad istančano preuređuje stvarno sebi u korist.'