Beton je nekada bio kamen

autor Davor Mateković
projekt Kuće za odmor Concrete Houses, Lukovo Šugarje, Hrvatska
napisao Ante Nikša Bilić
 
 

 

Graditeljska baština podvelebitskog priobalja proizlazi iz geometrije suhozida, bila ona vezana uz agrar, potrebe stočarstva ili gradnju kuća u jednom materijalu. Jedini građevinski materijal na tom području bio je kamen. Kamen i niska makija dominante su krajobraza ovog burovnog područja. Vječnu komparaciju sivih tonaliteta Velebita i otoka Paga podcrtavaju plave nijanse mora i neba, ovisno o godišnjem dobu. Izgradnjom Jadranske magistrale krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, ovaj stoljećima nenapućeni kraj postaje u nekom blažem obliku baštinik masovnog turizma, prvenstveno izgradnjom kuća za odmor, čije su arhitektura i utilitarna trivijalnost eho socijalističkih vremena. Vremena se mijenjaju. Mijenja se odnos prema odmoru, komunikaciji, infrastrukturi i mjestu. 

Kompleks kuća u Lukovu Šugarju propituje značenje mjesta, značenje vernakularne arhitekture – nekima skromne, ali važne – te reinterpretaciju tradicionalnog jezika suvremenim vokabularom. Trapezoidni tlocrt ovih triju kuća proizašao je iz prostorne orijentacije i prilagodbe postojećem terenu. Stranica trapeza orijentirana prema moru perforirana je otvorima veličinom gradiranih od suterena prema prizemlju i katu. Sjeverno, duže pročelje je anonimno, tek s naznakom ulaznih vrata, te podsjeća na bedem. Vertikalna podjela na suteren, prizemlje i kat proizašla je iz prostorne dinamike zahvata na terenu, a suterenski prostor, u kojem su smještene kuhinja i konoba, maksimalno je otvoren prema obzidanom dvorištu s bazenom i pruža ugodu mediteranskog hedonizma. Prostor boravka u prizemlju, koji uokviruje vizure otoka Paga, u kućama za odmor radije bih nazvao prostorom za popodnevnu fjaku; naše potrebe na odmoru razvijaju posve drukčiju dinamiku korištenja prostora od one u obiteljskim kućama ili stambenim zgradama u urbanom tkivu.