Zagrebački arhitektonski ured NFO osnovali su 2008. godine Kata Marunica i Nenad Ravnić. Početak njihova rada obilježen je intenzivnim sudjelovanjem na arhitektonskim natječajima, među kojima se ističe prva nagrada na anketnom natječaju za zagrebački Paromlin, a slijede brojni projekti uređenja javnih prostora u manjim hrvatskim gradovima te zapažene realizacije u područjima turističke i stambene arhitekture. S osnivačima studija te dvojicom novih partnera, Marinom Piršićem i Goranom Rukavinom, razgovarali smo o projektantskom radu i modelima arhitektonskog djelovanja u post-tranzicijskom kontekstu.
ORIS: Studirali ste početkom 2000-ih, a ured osnovali 2008. – vaše se formativno razdoblje poklopilo s nekretninskim boomom i periferijskim momentom hrvatske arhitektonske scene. Što vas je odredilo u projektantskom, a što u profesionalnom smislu? Kako biste sami sebe generacijski odredili?
NFO: Neno i ja (Kata) upoznali smo se u Radionici arhitekture 2006. godine. Tamo smo zajedno radili dvije godine, brusili se na natječajima i upijali konceptualnu priču te se prepoznali kao dobar tandem. Imali smo priliku raditi na pojedinim projektima od početka do kraja te smo stekli veliko iskustvo i osjećaj da možemo raditi samostalno. Tada je trajao val velikih projekata s dovoljno financija i postojale su naznake da će se tako i nastaviti, pa smo u lipnju 2008. osnovali svoj ured.