Zagrebačku višestambenu arhitekturu oduvijek je krasila projektantska ambicija: od građanskog stana druge polovice 19. st. i njegovih jednako velikih soba povezanih u enfiladu, preko tipoloških pomaka između dvaju svjetskih ratova izazvanih modernističkim preispitivanjem higijenskih i tehničkih standarda poduprtih razvojem konstruktivnih sustava (napose u projektima Loewyja i Planića), zatim poslijeratnih Galićevih maisonette iskoraka inspiriranih Le Corbusierom do Bernardijeva programatskog Stana bliske budućnosti na prijelazu iz 1950-ih u 1960-te. Posljednja dva spomenuta primjera kao da je amalgamirao Tomislav Odak u svojim projektima iz 1970-ih i 1980-ih (Dugave, Sloboština).

Tipološko istraživanje stambenog tlocrta nastavilo se do danas: Jošić i Galijašević u Rudešu s početka 1990-ih (spretna kombinatorika karakterističnog kata), Ilijanić i Milenković u Novom Jelkovcu s početka 2000-ih (varijacija tzv. Kleinova tlocrta) ili kontinuirano istraživanje Hrvoja Njirića samo su neki od svijetlih primjera spomenute ambicije. Ovaj niz na najbolji mogući način nastavljaju projektanti Studija 3LHD s nedavno dovršenom višestambenom zgradom u Bužanovoj ulici.