Reinterpretacija tradicionalne morfologije

autori Damir Ljutić, Judita Ljutić
projekt Obiteljska kuća Dibiagio, Prvić Luka, Prvić, Hrvatska
 
 

 

Kuća za odmor u mediteranskom kontekstu, za korisnike koji potječu sa i žive na Mediteranu, suvremenih životnih nazora koji objedinjuju globalne vrijednosti s poštovanjem tradicije, dobiva novu dimenziju odgovornosti prema korisnicima, ali i prostoru koji će novi objekt okupirati. Parcela se nalazi na otoku Prviću, površine 4000 m2, istočno je orijentirana i neposredno uz obalu. Namjera je dobiti suvremeni prostor, integriran s okolišem, koji će biti determiniran vanjskim prostorom, maslinikom, formirat će se oko nekoliko zatečenih stabala masline, te veličanstvenom neposrednom, vizualnom i haptičkom, prisutnošću mora. Projektom se predviđa akceptiranje, reinterpretacija i integriranje tradicionalnih vrijednosti urbane morfologije mediteranskih naselja sa suvremenim stambenim tipologijama. Jezgra Prvić Luke, mjesta u neposrednoj blizini, kao i grad Šibenik koji je najbliži urbani centar, karakterizirani su tipičnim mediteranskim graditeljskim izričajem koji povezuje gustu strukturu pojedinih volumena i život na otvorenome. U bezbrojnim dvorištima, kalama i trgovima nastalim na sjecištu kala, u proširenjima nastalim organskim praćenjem zatečenog prirodnog reljefa te stuba (skala) kojima se savladavaju reljefne barijere, događa se mediteranski život koji prepoznajemo i koji je duboko ukorijenjen u mentalnu sliku mediteranskog konteksta. Izbjegavajući trend dominacije i nametanja globalnih arhitektonskih smjernica, interpretacije  suvremenosti kroz ograničavanje uloge i značenja lokalnih i tradicionalnih vrijednosti ignoriranjem zatečenog konteksta, autori se odlučuju istražiti autohtone oblikovne i vizualne graditeljske konotacije te ih reinterpretirati i prilagoditi suvremenom načinu života. U tom smislu funkcija i tehnologija građenja predmet su suvremenih globalnih iskustava dok su organizacija prostora i estetika oslonjene na reinterpretaciju lokalne kolektivne morfološke memorije. Inspiracija je u konačnici nađena u elementu s kojim se imamo prilike sresti šetnjom kroz  jezgru bilo kojeg primorskog gradića – pa tako i kroz Prvić Luku ili Šibenik – trgu, nastalom gotovo slučajno, organski, na sjecištu dviju ili više kala. Onom prostoru ultimativnog šarma u kojemu su klupica ili zidić tako obična a opet savršena scenografija, neizbježne skale koje dolaze od nekud ili nekud vode, vjerojatno neko stablo, nekoliko nonica koje detaljno obrađuju neku susjedu ili susjeda, dijete s loptom ili biciklom, lijeno izvaljena mačka koja nezainteresirano prati goluba... galeb je ipak prevelik... sjena, svjetlo, kamen.