Paragvaj nema izlaz na more. Nalazi se na sredini južnoameričkog kontinenta i okružen je kulturama triju drugih zemalja: Bolivije na sjeveru, Brazila na istoku i Argentine na jugoistoku, jugu i jugozapadu. Ova posebna lokacija daje njegovoj kulturi introspektivni karakter i autonomiju koja se nastoji distancirati od zemalja s kojima graniči. Ta se učahurenost očitovala u mnogim epizodama njegove povijesti, kao što je socijalistička inzula u vrijeme vladavine doktora Francije, ratoboran stav koji ih je doveo do toga da se bore protiv susjednih zemalja ili Stroessnerovo političko ograničavanje za vrijeme najdulje latinskoameričke diktature. Što se tiče demografije, Paragvaj u odnosu na svoje latinskoameričke parnjake ima najmanju populaciju, neravnomjerno raspoređenu, a velik dio stanovništva koncentriran je u istočnom dijelu zemlje zbog negostoljubivih uvjeta zapadnih predjela koje karakteriziraju teško podnošljive temperature i gusta džungla. U ekonomskom pogledu, Paragvaj prema Britezu i Numanu ima najniži bruto domaći proizvod u Latinskoj Americi. Transparency International smatra ga najkorumpiranijom zemljom na kontinentu i drugom najkorumpiranijom na svijetu. Postao je također i jednom od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike. Na latinskoameričkoj sceni Paragvaj u geografskom, političkom, demografskom i ekonomskom pogledu ima slabije uvjete nego ostale latinskoameričke zemlje.

Geografska izolacija koja muči zemlju ostavlja posljedice na različite aspekte njezina funkcioniranja, što je dovelo do konstantnog isključivanja Paragvaja.

Prema knjigama o latinskoameričkoj povijesti i arhitektonskoj teoriji, međunarodnim arhitektonskim izložbama ili bijenalima povezanima s arhitekturom, paragvajskoj arhitekturi uvijek je dodjeljivan niski prioritet ili je jednostavno odsutna. Do prije nekoliko desetljeća paragvajske se radove nije uključivalo u arhitektonsku produkciju latinskoameričkog konteksta i nije bio prepoznat jedinstven način na koji se u ovoj zemlji stvara arhitektura.