Danas, kad slovensku provinciju već dobrim dijelom ugrožava raspršena neplanirana izgradnja standardiziranih kuća koje nemaju korijene ni u okolini, ni u čovjeku kojemu su namijenjene, to više svraća na sebe pozornost baština karakterizirana promišljenim zahvatima u prostor. Ponekad se kao opomena i kao uzor još čuvaju i održavaju spomenici anonimne arhitekture, nastali na bazi znanja i vještina stečenih tijekom stoljeća, a prilagođeni ljudskom mjerilu, prirodnim zakonitostima i lokalnim karakteristikama. Takav je i primjer roditeljskog doma pjesnika Simona Gregorčiča, koji se nalazi u jezgri kompaktnog sela Vrsno ponad Kobarida. Kao karakterističnu kobaridsku kuću određuje je jednostavnost plana i jasnoća uporabljenih materijala - drva i kamena. U kuću se ulazi ispod luka kamenog portala, dočim se gornjim prostorijama pristupa preko vanjskih stuba, vezanih za drveni ganjak letvama koje služe sušenju kukuruza. Unutrašnji prostor slijedi elementarnost vanjskoga. U prizemlju je ulazna i glavna prostorija kuhinja s niskim otvorenim ognjištem i napom iznad njega. Zajedno s pokrajnjom sobom služila je obitelji kao dnevni boravak, a prvi kat je bio namijenjen spavanju, odnosno pohrani sijena…