Živimo u zanimljivom vremenu. Radi financijske krize, koja je prije nekoliko godina potresla veći dio svijeta, pojavila su se predviđanja da će uslijediti društveni potres. Čak se govorilo i o slomu kapitalizma. Za sada se ništa takvog nije zbilo. Baš nasuprot. Rezultat krize jest da su se banke i druge financijske institucije, koje su je i prouzročile, samo još više osnažile, i to na račun masovnog osiromašenja nižih i srednjih slojeva stanovništva. Brechtov slogan iz Opere za tri groša ('Što je pljačka banke u usporedbi s osnivanjem banke?'), danas se zaista razotkriva u svoj svojoj lucidnosti. Neposredno prije izbijanja krize francuski je kritički ekonomist M. Husson upozorio kako zaista izgleda da ulazimo u razdoblje kada su mehanizmi koji bi trebali regulirati i ograničavati kapitalizam reducirani do te mjere da zapravo više nije ispravno govoriti o globaliziranom, financijskom, kognitivnom kapitalizmu, već možemo govoriti o čistom kapitalizmu, kapitalizmu bez pridjeva. Sve 'rigidnosti' koje su mogle ograničavati kapitalizam pojednostavljene su do te mjere da za suvremeni kapitalizam možemo kazati da se konačno podudara sa svojim konceptom.  Danas, nakon prvog vala učinaka krize, tu tezu možemo samo potvrditi. Ulazimo u razdoblje u kojem je svijet zatvoren u sustavu čistog kapitalizma koji regulira jedna jedina tržišno instrumentalizirana logika. Svijet se sve više uspostavlja još samo kao svjetsko tržište.