David Adjaye pripadnik je nove generacije britanskih arhitekata unutar koje vlada pluralizam izričaja ali i usuglašenost u odbacivanju tradicije high-techa i istraživanje fenomenoloških, perceptivnih svojstava prostora. Adjaye je prvu fazu svog rada zaokružio u nizu obiteljskih kuća u kojima je pokazao jedinstveni senzibilitet za haptička svojstva prostora u kojem važnu ulogu igraju svjetlo, reducirana geometrija i pažljivo baratanje materijalima. U takvoj koncepciji Adjaye kuće artikulira u vidu elegantnih artefakata koji su u izgrađeni okoliš umješteni u vidu kontrastnih intervencija. Adjaye svoju djelatnost razvija u području javne arhitekture institucija između ostalog se oslanjajući na svoje istraživanje afričkih gradova i općenite vitalnosti neplaniranih urbanih dinamika. Njegov rad svakako je prepoznatljiv po visokom stupnju estetizacije i tektoničke jednostavnosti gradbenih elemenata pri čemu Adjaye brzo postaje jedan od istaknutih protagonista internacionalne arhitektonske scene.

ORIS: Deyan Sudjic u jednom tekstu opisuje vašu arhitekturu kao integriranu u prostor ali kozmopolitsku. Po­stoje i druga mišljenja koja naglašavaju utjecaj sjever­noafričke vernakularne arhitekture kao što su maro­kanska ulica, berberska kuća i tako dalje. Kako vidite svoj položaj unutar tih interpretacija?

Adjaye: Interpretacije su samo to, interpretacije. Ja stvaram djelo i njegovim se posredstvom stvara značenje oko djela. Ne započinjem djelo od ideje da je ono inter­pretacija nečega. To me ne zanima. Radim tako da pokušavam razumjeti kako stvoriti sintezu ili rješenje određenog arhitektonskog problema, a potom se stvara značenje oko toga. U tom je diskursu na mene utjecao čitav niz stvari, no moj primarni poticaj je pojam preklapanja koji je za mene neka vrsta bliskosti. Bliskost je moć, to je stvar koja pokreće način na koji želimo izvesti djelo. Na neki se način ti modeli jasnije vide u kontekstu, jer se većina vernakularnih konteksta tiče usko povezanih zajednica, tako da je na neki način jednostavnije izvršiti relacijske usporedbe s tim stvarima. Ali ne radi se o specifičnoj interpretaciji vernakularnog u gradu. Radi se o ideji bliskosti.