Stilski egzaktna obnova neke povijesne građevine sigurno je poduhvat dostojan poštovanja, usporediv s kazališnom predstavom nekog klasika u kojoj su glumci odjeveni u kostime odgovarajućeg vremena, scenografija realistična, a režija se trudi što vjernije uprizoriti stari komad. No Jan Kott nas je poučio da je i Shakespeare naš suvremenik. Odonda je moguće da se Hamlet prikaže kao egzistencijalistički buntovnik u trapericama i crnom puloveru, a Richard III. odjeven u uniformu poput nacističke, dok Shylock nastupa kao elegantni poslovni čovjek iz Chicaga, odjeven po modi tridesetih i sa mnogo briljantina u kosi. Pritom se ne gubi kvaliteta dramskog iskaza, naprotiv. Srednjovjekovne bitke pokazuju se kao oživljene slike Pierra della Francesce, popraćene teškim zvucima techno glazbe - sve je moguće u "režiserskom teatru", o čemu svjedoče njegovi najbolji predstavnici kao Peter Brook, Robert Wilson, Peter Zadek, Klaus Peymann.