U Simmelovom kriminalističkom romanu Može i bez kavijara glavni junak u pauzama radnje minijaturnom željeznicom distribuira hranu koju sam pripravlja uzvanicima za stolom (elaborirani recepti su sastav­ni dio knjige). U drugom štivu, u Hadrijanovim memo­arima Marguerite Yourcenar imperator, navikao da mu ugađaju i smišljaju rijetka jela (primjer: pašteta od fazana), priželjkuje jednostavne stvari: grčko smolasto vino, kruh prošaran sezamom, ribe pržene na gradelama kraj mora, nejednako pocrnjele na vatri i začinjene ovdje-ondje hrskavim zrncima pijeska...
 

Između tih dviju krajnosti hranjenja (antagonizam u prostoru i jelovniku) nalazi se restoran “Mano”. Istodobno s tehnikom rotoskopije na filmu, popu­larizirane ovogodišnjom ekranizacijom priče Philipa K. Dicka A scanner darkly (redatelja Linklatera), dva arhitekta rade isto u prostoru “Mana”, u neposrednom su­sjedstvu shopping centara, ši­reći ideju centra grada. Ure­đen u skladištu klaonice kožare, u objektu od opeka izgrađenom u 19. sto­lje­ću, restoran zadržava neke elemente povijesnosti zda­nja (prema načelu intelligent designa). Hala je podijeljena na lađe zatečenim potpornim čelič­nim stupovima (stupovi su tan­ki poput topovskih cijevi, koro­di­rani), stari drveni prozori su obo­jani smeđom uljanom bojom, s perimetralnih zidova pro­sijavaju “plahte“ opeke ispod nove oplate kao nadinterpretacije prostora. Oplatom koja samo djelomično pokriva background (kompjutorskom terminologijom) prostor stječe četiri vertikalne fasade – dvije vanjske (otvorene) i dvije unutrašnje (kao kadar u kadru, odnosno volumen unutar volumena). Instalacije su samo prikrivene smještanjem u distancirani (spušteni) strop koji ne pokriva u potpunosti zatečenu stropnu ploču (spontanog, neukalkuliranog brutalističkog efekta: sirovi beton s tragovima udlaga) i niz betonskih greda bridova “podcrtanih“ smeđom uljanom bojom (kolorističke pružne forme). Uska opeka (na Hadrijanovom tragu – uska opeka karakterizira gradnju antičkog Rima, a ovdje je otkrivena otucanjem žbuke – registriranjem stanja stvari; selektivna tradicija) na zidovima prošarana je tragovima-gravurama bivših električnih instalacija kao “drugi sloj“ povijesti gradnje i njezine namjene… Kad bismo se bavili frenologijom ovog prostora, rekli bismo – kako prigodno: od klaonice do restorana s menujem za mrsokusce…