Kada je Oris povodom svoje “prve petoljetke” sam sebi poklonio putujuću izložbu “Oris ideja“, njeni su autori bili svjesni činjenice da se radi o jednom od zadnjih velikih projekata arhitektonske skice/crteža. Da vrijeme tog medija, a s tim i načina razmišljanja, polako istječe te da će prostor predstavljanja i analiziranja crteža i skica ubuduće biti manje-više povezan samo još s retrospektivom nekog od starijih majstora. Promjena instrumentarija, a time i promjena medija ne znači, naime, samo zamjenu olovke monitorom računala već je riječ o bitno drugačijoj strukturi promišljanja arhitektonskog projektiranja. Očigledno je da prevođenje analognog poteza, prve skice pri početku projekta u različite oblike digitalnog zapisa nije moguće u smislu vjernog prijevoda ideje. Za vrijeme gostovanja izložbe “Oris ideja“ u Ljubljani je Vojteh Ravnikar, jedan od posljednjih koji još iskreno vjeruju u moć i nužnost skice/crteža, kazao u jednom intervjuu: “Svaku misao provjeravam na papiru“.