Zašto se sve više arhitekata prihvaća oblikovanja trgovina, pisanja priručnika za kupovanje i bavljenja identitetom zaštitnih robnih znakova? OMA ili Herzog & Meuron za Pradu, Gehry za Miyake, Future Systems za Marni, Ando za Armani, a sada Sadar Vuga za Muru; je li riječ o ekscesu, modi, povezivanju zaštitnih robnih znakova (co- branding) ili pak o ozbiljnom arhitektonskom istraživanju? Je li u vremenima kad je arhitektonska produkcija sve podvrgnutija ekonomskim parametrima koji zahtijevaju što jeftiniju i što bržu gradnju, te koji ne dopuštaju prevelike odmake od provjerenih rješenja, je li u takvim prilikama baš trgovinski interijer onaj koji omogućuje više eksperimentiranja?