Svjedočimo vremenu u kojem se arhitektonska disciplina transformira pod utjecajem silnica nove globalizirane stvarnosti. Usprkos neospornoj snazi globalizacijskog efekta i umnažanja generičke arhitekture, lokalizirane datosti modificiraju njegov utjecaj. Periferne sredine su prirodno rezistentnije i sporije u reakciji, pa se posljedice globalizacije u građenju javljaju kao često naivna iskrivljenja ili, u pojedinim sretnim izuzecima, autorske prakse koje zadržavaju kritičku poziciju i autentičnost.