U nebrojenim formalnim i neformalnim diskusijama na bezbrojnim stranicama arhitektonskih i drugih tiskovina više puta je rečeno i smatra se istinom da je najbolji način odabira arhitektonskog rješenja za neki urbanotvorni (posebno javno financirani) program (javni) arhitektonski natječaj. Sretnom sinergijom više socio-ekonomskih čimbenika u našoj su se sredini prije nekoliko godina stvorili takvi pozitivni uvjeti da je broj javnih arhitektonskih natječaja (provedenih putem strukovnih udruženja) samo u jednoj godini premašio ukupni broj takvih natječaja u prethodnom desetljeću. Osobito je to bio slučaj u Zagrebu, gdje je gradska uprava, preko Društva arhitekata Zagreba, u svega nekoliko godina provela uistinu impresivan broj takvih natječaja, najviše za projektne programe (tako se to nekad zvalo) “društvenog standarda”: škole, vrtiće, male sportske dvorane.