razgovarali u Beču, 30. svibnja 2006.

Delugan Meissl Architects bi se mogli definirati kroz ostvarenje arhitektonskog sna – brzi uspon i ono što je najteže ostanak u samoj špici arhitektonske scene. Napor koji ulažu u eksperiment i traženje optimalnih solucija stavlja ih u sam vrh inovativnih ureda europske arhitekture. Sa znatiželjom očekujemo slijedeće realizacije koje predstavljaju novi korak u smislu teme javnih građevina te za njih novog mjerila: porsche muzej u Stuttgartu, filmski muzej u Amsterdamu. Welcome to the champions league!

ORIS: Bilo bi zanimljivo, osobito za mlađu generaciju arhitekata, saznati nešto o razvoju vaše karijere. Vaš je put bio zaista strm. Kad bismo programatski postavili putokaze, na redu bi prvo bili projekti socijalne stanogradnje, zatim kuća Ray 1, a onda, naravno, Porscheov muzej.

Delugan: Prema van to možda tako izgleda. Unutar biroa se filozofija razvijala preko sasvim drugih projekata. Presudno je bilo da smo odmah nakon studija počeli raditi natječaje i bili te sreće da smo na njima i pobjeđivali. Dakle, nismo započeli s malim projektima poput obiteljskih kuća i interijera, nego smo odmah započeli s velikom zgradom. To nam je prilično otvorilo putove, ali samo u Austriji, a ne i međunarodno. Mora se reći da smo uvijek radili socijalnu stanogradnju i još to uvijek radimo, što smatramo vrlo značajnim. To je glavna strana našeg rada, no sada je došlo do bitnih promjena.

Što se sadržajne strane projekata tiče, za nas postoje dva putokaza; njima sigurno pripada i kuća Ray 1, ali prije svega projekt Twin Towers (na natječaju smo pobijedili ex aequo sa Fuksasom) i projekt za bečku zračnu luku (2. nagrada). Sadržajno je tu bio uspostavljen kontinuitet. Ti projekti nisu u javnosti naglašeno prisutni, no za nas su sadržajno značajni.

No, točno je da se za nas svijet okreće brže otkad smo pobijedili na natječaju za Porscheov muzej.