Budućnost arhitekture je u novim organizacijskim sistemima

arhitekti Elastik
razgovarali Ante Nikša Bilić, Maroje Mrduljaš, Tadej Glažar

 

razgovarali u Ljubljani, 10. svibnja 2006.

 

Arhitektonski biro Elastik, ili bolje rečeno “mreža”, kao što su Mika Cimolini i Igor Kebel nazvali svoj način djelovanja, uspostavlja u slovenskom prostoru ponešto drugačije poglede na suvremeno arhitektonsko djelovanje, nego što smo na to naučeni. Međunarodna povezanost, istraživanje suvremenih tehnoloških procesa i marketinških pristupa u arhitekturi, kao i realizacije u Sloveniji i inozemstvu, svrstavaju njihovu praksu u iznimne pojave na našem prostoru.

 

ORIS: Odakle odluka da se arhitektonskoj praksi da ime Elastik?

 

Cimolini: Još na početku smo odlučili da nećemo imati klasični biro na jednoj lokaciji, već smo počeli raditi na dvije lokacije, u Ljubljani i Amsterdamu. Od samog početka koristili smo internetsku komunikaciju kao način izravnog dogovaranja, suradnje i rada na pojedinačnom projektu. Kako se pri tome moramo prilagođavati različitim situacijama, neovisno o geografskim i političkim granicama, ali u ovisnosti o pojedinačnom projektu, dali smo si ime Elastik. Ekipu sastavljamo u odnosu na specifične zahtjeve određenog projekta. Pri tome je važno istupiti iz okvira svakodnevne rutine i prevladati uobičajenu konkurenciju između arhitekata. Na primjer, sa Maechtig Vrhunc Arhitekti smo sudjelovali na natječaju za tehnološki park na Brdu. Kod svih međunarodnih projekata djelujemo, dakako, sa lokalnim arhitektima; to je naš uobičajeni način rada na međunarodnom tržištu. U oba slučaja smo udružili snage zato da zajedno učinimo nešto drugačije. A često u projekte uključujemo i stručnjake iz drugih disciplina – stručnjake za identitet, grafičke ili industrijske dizajnere, makro ekonomiste, sociologe prostora i sl.