Stambeno naselje Mostec prvi put sam ugledao kao urbani simulakrum: u vrijeme dok još nije bilo fizički izgrađeno rasprostiralo se širom grada na reklamnim panoima. Idealizirana arhitekturna oaza bila je prikazana shematizirano i neprepoznatljivo, plakat buduće intervencije na postojećoj je sivoj urbanoj strukturi djelovao poput kičastog kolaža. Učinak neautentične dislociranosti, međutim, nije ekskluzivno svojstvo medija kompjuterski ge­ne­ri­ra­ne reklamne fotografije. Postupci simulacije i ko­eg­zi­stencije avangarde i kiča, gdje formalne razlike ne impliciraju razlike u značenju, udomaćili su se odavno u suvremenoj umjetnosti, a da ni priroda više nije ono što je nekad bila uvjerili smo se ove zime: trava je u ljubljanskim parkovima nekako pretjerano zelena. I Tomaž Gregorič je kao glavnu poteškoću prilikom nastajanja serije ovdje objavljenih fotografija ispostavio upravo “premalo depresivno” vrijeme.