Zagreb nije poseban grad zbog dužine svojih ulica niti visine kuća već zbog širine svojih zelenih trgova. Grad je nastao na šumovitim obroncima Medvednice, pa se spuštao, širio, gutao i rastao, ali ne uništavajuće proždirući svoju zelenu supstancu već prihvaćajući i uvlačeći je u se. Posebnost Zagreba je upravo u tome što krošnje teku s vrha Zagrebačke gore do u samo središte grada.

Za interpolaciju u Ilici, glavnoj ulici Donjeg grada, 1997. godine raspisan je pozivni natječaj upravo zbog njene osobitosti – dvorište s raskošnim kestenima bilo je znak, zelena točka u liniji ulice. Pobjednički dvojac Ilijanić-Dragojević shvatio je da ljepota donjozagrebačkog bloka ne leži u punini historicističkih fasada nego upravo u praznini između njih, većim ili manjim, spontanim ili planiranim, mahom zelenim javnim prostorima grada. A Ilici zasigurno treba prostornih odušaka: već je odavno prerasla svoje fasade.