arhitekt Aleksandar Paris
projekt obiteljska kuća Mir, Rovinj, Hrvatska
napisao Alan Kostrenčić

 

Collecting the passage of time...

The house becomes a calendar

It register the movement of time during the year or during a life time...

Enric Miralles, El Croquis 100-101, 2000.

 

U hrvatskim prilikama obiteljska stambena kuća prvenstveno predstavlja rješavanje stambenog problema. Podrazumijeva investiciju koja je prije svega utilitarna – potreba je ostvariti dovoljan broj soba za sve ukućane, a onda na izvjestan način i simbolična – trebala bi pokazati kakva je to obitelj, njenu statusnu pripadnost, kulturni milje. Naravno, ona mora biti i lijepa ili pokazati što se njenim ukućanima sviđa. Kuća je, dakle, svojevrstan spoj potrebe za prostorom i potrebe za pokazivanjem. Kao rezultat toga, tipična hrvatska kuća je katnica sa najmanje 300 m2 BRP-a, ima dvostrešni krov i popriličnu garažu u prednjoj fronti. Kuća u ovim našim hrvatskim prilikama rijetko predstavlja potrebu za hedonizmom, potrebu za uživanjem u stanovanju. A jedino se iz želje investitora/korisnika za “užitkom bivanja u prostoru” može proizvesti arhitektura koja je oslobođena od njegove podsvjesne potrebe da svoje navike i predrasude nameće kao obavezne prostorne obrasce.