Kolekcija klasične i progresivne modernosti

autor Martino Zanotta
razgovarali Tadej Glažar, Maroje Mrduljaš

 

razgovarali u Milanu, 8. rujna 2005.

 

Martino Zanotta je CEO (generalni direktor) talijanskog proizvođača namještaja Zanotta osnivanog 1954. godine. Tvrtka je pod vodstvom Aurelia Zanotte, a zatim i njegovih nasljednika Martina, Eleonore i Francesce, oduvijek gajila specifičan i prisan odnos s dizajnerima i dizajnerskom kulturom što ju je i dovelo u poziciju da producira progresivne i danas kultne produkte kao što su Mezzadro, Sacco, Blow-Up ili Fly. Zanotta se prema svom proizvodnom programu oduvijek odnosila kao prema pažljivo biranoj i ne prevelikoj kolekciji na koju jednaki utjecaj imaju pragmatične poslovne odluke i želja da se ona upotpunjuje i proširuje poput svojevrsne zbirke umjetnina. Taj kontinuirani i kontrolirani rast, spremnost na eksperiment, visoka tehnološka kvaliteta i desetljetna suradnja s majstorima modernog dizajna poput braće Castiglioni i Marcom Zanussom rezultirala je u činjenici da je tvrtka Zanotta bila uključena u sva previranja i trendove u povijesti modernog i suvremenog namještaja od druge polovice dvadesetog stoljeća do danas.

 

ORIS: Povijest dizajnerske kuće “Zanotta” počinje 1954. godine kad je otvorena tvornica i kad je započela proizvodnja tradicionalnoga namještaja. Pedesetih je godina tvrtka usvojila načela modernog dizajna, a kasnije zaposlila i arhitekta Marija Scheichenbauera. Možete li nam nešto reći o tim godinama nastanka kuće? Je li se njezin razvoj zasnivao na planiranoj strategiji ili se sve odvijalo spontanije?

 

Zanotta: Pedesete, a taj se trend nastavio i u šezdesetima, donijele su veliku kreativnost i previranja u području dizajna, što je dovelo do eksperimentiranja i uvođenja potpuno novih tehnologija i oblikovnih izričaja. Budući da je nastala u tom okružju, kuća “Zanotta” je već krajem 50-ih započela proizvodnjom modernog namještaja razvivši strategiju koja se usredotočila na dizajn i istraživanje kao središte proizvodne filozofije. Potom je počela surađivati s arhitektima poput Marija Scheichenbauera, koji su bili očarani mogućnostima koje su pružale nove tehnologije.