Danilo Balaban se fotografijom bavi već duže od dvadeset godina, točnije od 1982. kada je napustio studij strojarstva. Prvi put sam se s njegovim snimkama susreo pišući predgovor za prvu samostalnu izložbu kipara Đorđa Jandrića 1989. godine. Bile su to izvanredne crno-bijele fotografije rađene isključivo u funkciji vjerne reprodukcije umjetničkog objekta, ali fotografije koje su potpuno pogodile karakter i srž snimanog artefakta. Bez ikakve ekspresivnosti, dramatičnosti ili želje za vlastitim umjetničkim eksperimentom, osim što su objektivno prikazivale predmet snimanja, imale su sugestivnost i autorski rukopis prepoznatljiv u otvorenom pristupu temi i nenametljivosti iza koje se krilo vješto i autorski svjesno fotografsko oko.