Može se, štoviše, mora se kazati da kod Maria-Biljan-Bilger Hale nije riječ o građevini u uobičajenom smislu, o arhitekturi kao komentaru aktualnih tema, statementu vezanom za neku tendenciju, već da je riječ o nečem jedinstvenom, o nezamjenjivom i neodredivom svjedočanstvu jednog “totalnog” životnog odnosa, o djelu vezanom uz sjećanje i tugovanje, povezanom s jednim biografskim mjestom, smještenim na podnožju tzv. Leitha gorja (Leithagebirge), dakle na granici prema drugim srednjoeuropskim, odnosno istočnoeuropskim kulturama.