razgovarali u Ljubljani, u lipnju 2002.

ORIS: Kakvo je bilo ozračje na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani u drugoj polovici sedamdesetih godina, kad ste vi studirali, i kako je ono utjecalo na tadašnje studente? Je li bilo pozitivno? Kod koga ste diplomirali? 

Pirkmajer Dešman: Diplomski rad smo radili kod profesora Edvarda Ravnikara, ali ga u to vrijeme gotovo i nismo vidjeli. Janez Koželj i Peter Gabrijelčič tada su bili asistenti i sve vodili. 

Dešman: To je bio jedan od prvih diplomskih radova za koji je Janez Koželj bio neformalni mentor. Tema našeg diplomskog rada bila je prilično zanimljiva, prihvatili smo se obale između Pirana i Lucije. Proizašla je iz međunarodnog workshopa, prethodnika današnjih urbanističkih radionica, gdje smo nas dvoje bili dio ljubljanske skupine koju je vodio profesor Ravnikar. Temu smo obradili kao cjelinu i po dijelovima. Ravnikar se tada prvi put pojavio na vježbama i nešto rekao. Radilo se o nekoj vrsti povezivanja urbanizma i arhitekture. To je tada bilo u zraku, što je zatim na fakultetu osamdesetih godina afirmirao Janez Koželj predmetom Arhitektura grada. Već se u našem diplomskom radu osjećalo oslanjanje na talijansku arhitektonsku školu Ernesta Rogersa i Alda Rossija koju su tvorili arhitektura grada, racionalizam i kontekstualizam.