Pod kožom svjetskih gradova leže duboke veze između društvene kohezije i oblika gradnje, između javnog prijevoza i društvene pravde, između javnog prostora i snošljivosti, te između upravljanja i načina na koji urbani građani žive svoj život. Više nego ikada prije, oblik gradova, površina koju pokrivaju, energija koju troše, način organizacije njihove prometne infrastrukture i stambeno zbrinjavanje ljudi – u udaljenim, izoliranim okolišima iza zidova ili u integriranim četvrtima koje su blizu poslu, sadržajima i prijevozu – definira ekološku, gospodarsku i socijalnu održivost svjetskog društva.