Sergio Fajardo izabran je 2003. za gradonačelnika kolumbijskog grada Medellina. Dan prije izbora, ankete su mu davale 20% glasova, ali na dan kad su održani izbori i prebrojeni glasovi, pobijedio je s nadmoćnom većinom. Nakon njegova stupanja na dužnost 2004., grad će doživjeti proces preobrazbe koji će ga vratiti u svjetske tokove, kako zbog političkih posljedica, tako i zbog urbanističke i socijalne transformacije. S arhitektonskog je gledišta zanimljiva uloga koju će fizička preobrazba grada odigrati u kulturnim i političkim promjenama koje će se dogoditi. Dapače, arhitektura i urbanističke preobrazbe bit će ključni čimbenici u općem političkom projektu koji služi radikalnoj preobrazbi načina na koji će Medellin osmisliti i izgraditi vlastiti identitet.

Tijekom mnogo godina, a pogotovo u osamdesetima i devedesetima, ime "Medellin" bilo je sinonim za narko-kartele i nasilje. Iako je krijumčarenje droge očito posljedica ponude i potražnje u svjetskim razmjerima, za Kolumbiju je to značilo praktički ratno stanje i gotovo posvemašnje uništenje političkih i društvenih ustanova. U gradovima poput Medellina javni je prostor praktički nestao, jer su viši staleži potražili utočište u ograđenim zajednicama, a sirotinja je prepuštena na milost i nemilost narko-kartelima, koji su je koristili da novače ljude za svoju trgovinu, i često pretvarali cijele četvrti u zabranjena područja, s borbama lokalnih banda za kontrolu nad prostorom.