U nakladi izdavačke kuće UPI2M BOOKS objavljena je knjiga GRAD (NI)JE KUĆA. O dijalogu između novog i starog Splita / urbanistička predigra, autorice Ane Šverko, koja na svjež način prikazuje odnos Dioklecijanove palače i suvremenog grada. Javni prostor Palače i grada koji je oko nje izrastao autorica sagledava kroz povijest te analizom Palače kao arhitektonsko-urbanističkog modela, kao i njezina značenja i položaja u suvremenom kontekstu.

U knjizi se definiraju neki ključni problemi funkcioniranja javnog prostora grada i nudi teorijski pristup za integraciju naslijeđene urbane matrice u suvremeni život, upućujući na disciplinu urbanističkog projektiranja, kojoj je zadatak regulirati odnose između planerskog, urbanističkog i arhitektonskog djelovanja. Tako jedna povijesna priča, promatrana u kontekstu cjelovitog funkcioniranja grada, postaje dio promišljanja suvremenog urbanog života.

Iza knjige, uz autoricu, stoji tim iznimnih stručnjaka: Karin Šerman i Joško Belamarić kao urednici, te recenzenti Hildegard Auf-Franić, Gorana Banić, Anči Leburić, Marijan Hržić, Tomislav Premerl i Ivan Rogić. Knjigu je oblikovao Viktor Popović, a fotografije su djelo Zorana Alajbega.

Knjiga je koncipirana u 11 poglavlja: Dioklecijanova palača i Split: definiranje problema, Uloga istraživačkih metoda u očuvanju grada, Pogled unazad: morfogeneza Splita, Razvijati i konzervirati, Suvremeni javni prostor i život u povijesnoj jezgri, Prostor, mjesto, ne-mjesto, Identitet i mjesto, Grad i kairos, Grad nije kuća, Grad je kuća, Mjerilo 1:1 ili planiranje dana.

Bavljenje povijesnom jezgrom Splita, koja je registrirana kao spomenik svjetske baštine, kroz ovakav kompleksan teorijsko-povijesni pregled dalekosežnog je značaja kako izravno za lokalnu splitsku sredinu, tako i općenito, kao prilog istraživanju i njegovanju povijesnog naslijeđa u suvremenim gradovima. Upravo takav autoričin pristup ovoj važnoj temi, urodio je djelom koje uspijeva u svakom trenutku ostavljati dojam originalne i svježe arhitektonske misli obogaćene stalnim i neizbježnim preplitanjem s drugim znanstvenim područjima na fenomenološkoj razini.

Do sada nismo imali slično djelo posvećeno jednom spomeniku povijesne baštine, a istodobno i gradu čiji nedjeljiv dio predstavlja, promatranom kroz nekoliko ključnih fenomena: urbanizam, urbanističko projektiranje, konzervacija, urbani životni stilovi, identitet, javnost, prostor.

Stoga je knjiga Grad ni(je) kuća originalan znanstveni doprinos ne samo struci, već kulturnoj čitalačkoj javnosti čiji je interes usmjeren na spoznaje o važnosti kulturnoga dobra i njegove percepcije u suvremenom kontekstu. Od iznimnog je značaja za studente i mlade stručnjake čija su usmjerenja vezana uz budućnost gradova, upravo u periodu u kojemu se formira njihov odnos prema prostoru.