Ove godine po sedamnaesti put uspješno je održan festival arhitekture Turn On, simpozij koji se programski razlikuje od mnogih sličnih događanja posvećenih arhitekturi. Naime, veći dio programa donosi dijaloge arhitekata s političarima, investitorima, predstavnicima proizvođača, što omogućava dublji uvid u pozadinu nastajanja pojedinog arhitektonskog djela. U tri dana prikazano je 90 projekata, no u okviru ovog teksta moguće je ukazati tek na neke tendencije, ideje, programe. Ove godine moto priredbe bio je kvaliteta i inovacija pri čemu je mišljena široka skala kvalitete – one mjerljive i one nemjerljive, kvalitete koja se pokazuju kako u socijalnom aktivizmu tako i u estetskim iskazima kao kreativnim aspekatima građenja. Pa i naslov ovogodišnjeg svečanog predavanja glasio je: Kvaliteta kao most između arhitekture i politike (Quality as a bridge between architecture and politics). Leo van Broeck, državni arhitekt Flandrije sa svojim timom brine o arhitekturi te provincije, danas jednim od hot spots arhitekture. Protivnik neograničenog razvoja kao uzročnika nestajanja vrsta, klimatskih promjena, rasta nejednakosti, van Broeck se zalaže za lokalne zajednice kao vrijedne investitore. Nastoji izbjeći raseljavanje (urban sprawl), postići gustoću stambene izgradnje uz povezivanje s radnim mjestima, pri čemu se potiče socijalna stanogradnja. Važno je dati priliku mladim arhitektima pa su natječaji u Flandriji otvoreni za sve bez obzira na reference i praksu. Svi sudionici natječaja dobivaju naknadu za svoj rad. Podržavaju se javni projekti kao i javni prostor često oplemenjen umjetničkim djelima. Postojećim građevinama koje su izgubile funkciju potrebno je osigurati novu budućnost. Za interaktivni odnos arhitekture i društva zalaže se i ministrica za kulturu u bečkoj gradskoj vladi Veronica Kaup – Hasler – potrebno je promišljati inkluzivni suživot, voditi računa i različitostima, omogućavati alternativne i analogne susrete. 

 

Demokratsko participativno planiranje kako na području urbanizma, tako i osobito kod stambene izgradnje bila je važna tema ovog simpozija. Tako je tim arhitekata iz Innsbrucka (Wiesflecker, Koeberl, Reitter) izradio plan razvoja gradića Kramsacha u donjoj dolini rijeke Inn. Nakon analize prostornih potencijala i komunikacijskih veza razvijena je strategija uz sudjelovanje stanovnika koji su pratili razvoj projekta, budući da su arhitekti radili u općinskom poglavarstvu uz potporu političara i potencijalnih investitora. Osobito je bio zanimljiv prikaz dugotrajnog projekta održivog razvoja povijesnog grada Weidhoffena an der Ybbs, koji su prikazali arhitekti Ernst Beneder i gradonačelnik Krammer. Benederovi projekti iz ranih devedesetih evaluirani su i postavljenje su nove smjernice kako bi „urbana arhitektura oblikovala progresivnu provinciju“. 90-tih godina realizirane centralne funkcije kao što su otvorena vijećnica i pješačka zona kao multimodalni prostor susreta i dalje predstavljaju os gradskog života (Oris br. 14) . Novi projekt orijentira se prema gradskoj okolini – zgušnjavanju stambene gradnje na rubovima, aktiviranju pejsažnih vrijednosti, stvaranju zelenih osi i mreže zelenih površina, raznih funkcija – od zajedničkih vrtova, do ispaša za pčele i šetnica uz renaturiranu rijeku. 
 

Tendencije u neprofitnoj stanogradnji pokazuju se u demokratizaciji planiranja i u obliku grupa za izgradnju. Dinamično bottom-up planiranje očituje se i u participaciji i solidarnosti budućih stanara. Najčešće radi se o hibridnim projektima s javnim zonama u prizemlju, s mogućnostima za spajanje rada i stanovanja. Jasno da se uzimaju u obzir primarni ekološki principi. Struktura programa stanovanja osigurava specifične načine života: za patchwork obitelji, samohrane roditelje, starije osobe, singles. Socijalnom održivošću bavi se projekt Životni kampus arhitekata Gerner Gerner + smješten u centar grada Beča, u blizini stambenih palača Crvenog Beča. Radi se o financijski povoljnim modelima stanovanja za roditelje koji se odvojeno brinu o djeci, za samohrane roditelje, za osobe u lošim životnim situacijama, za hendikepirane, dakle za mnoge specifične i nimalo lake životne situacije. Sami stanovi su, kako bi stanarine što niže, minimalnih dimenzija ali su zato zajednički prostori boravaka i kuhinja velikodušno odmjereni. 
 

Vedriju temu privremenog stanovanja prikazali su arhitekti grupe feld72. Radi se o vrlo osebujnom hotelu Milion Donkey smještenom u ruine kamenih kuća na rubu mjesta Prata Sannita u Kalabriji. Sam projekt složena je mješavina društvenog projekta u kome sudjeluje lokalno stanovništvo i gradnje u kontekstu. Dakle, o spoju arhaičnog okoliša i modernih sadržaja što projekt dovodi u kontekst gradnji za kulturu, u značajnoj mjeri prikazanih na festivalu. 

 

 

Ponovnim vrednovanjem povijesnih struktura bave se i Bevk Perović arhitekti u kompleksnom projektu za grad Wiener Neustadt u donjoj Austriji. Sklop koji sjedinjuje obnovljene i osvijetljene povijesne prostore Kazemata iz 15. stoljeća sada u izložbenoj funkciji sa racionalnim, radikalno suvremenim objektima prijema i galerije. Graditi u neposrednoj blizini jednog svjetski poznatog odredišta, stare gradske jezgre Innsbruck-a, i to još Kuću glazbe sa dvanaest dvorana, teška je zadaća. Pobjednik javnog natječaja arhitekt Strolz, riješio ju je u obliku otvorene komunikativne građevine. Vanjski i unutarnji prostori na više se načina prožimaju a kuća je zaodjevena keramičkim plaštem, čiji elementi podsjećaju na cijevi orgulja. Na sasvim drugi način i sa neuporedivo manje sredstava ostvario je Walter Angonese na rubu gradića Kaltern u Južnom Tirolu, mjesnu biblioteku kao još jedan od gradskih krovova. Definirao je izrazito skulpturalni objekt kao fatto urbano u smislu njegova učitelja Alda Rossija, no na radikalan i vrlo iskren način koji nije lišen humora. Pokazano je kako su baš minimalna sredstva za arhitekta bila izazov kako bi ostvario individualan, no prema korisnicima vrlo empatičan objekt. 

 

Visok stupanj empatije prema najvažnijim korisnicima arhitekture – dijece i maldima, pokazuju Hemma Fasch i Jakob Fuchs, danas najistaknutiji graditelji škola u Austriji. Njihovi fleksibilni, transparentni objekti, topografski integrirani u svoj okoliš, kao što su to obrazovni kampus u tirolskom Neustiftu ili gimnazija u bečkoj četvrti Aspern (Oris br. 116) omogućuju svojim prostornim ustrojem slobodnu nastavu i poticajno ozračje za školski život. 

Turn – on festival pruža mogućnosti informiranja o novim materijalima, konstrukcijskim sistemima, strategijama planiranja ali tu se potvrđuje i društvena relevantnost arhitekture kao i prije svega njeni kreativni potencijali.